Dubrovnik je poznat po izgradnji kanalizacijske odvodnje još davne 1296. godine. To je jedan od prvih srednjovjekovnih sustava kanalizacije koji je još uvijek u upotrebi.
U to vrijeme, gradovi poput Pariza ili Londona grcali su u fekalijama koje su stanovnici izbacivali na ulicu. Na žalost, trend razvoja koji je obilježio kraj srednjovjekovlja u Dubrovniku, nije se na isti način nastavio u suvremenome dobu. Pojedina urbana i ruralna područja juga Hrvatske još uvijek nemaju osiguranu osnovnu infrastrukturu što uključuje cestovnu povezanost, dostupnost struje, vodovodne mreže, kanalizacije, interneta.
Plansko urbanističko širenje popraćeno izgradnjom infrastrukture osiguralo bi ogromne razvojne mogućnosti za sljedeća desetljeća.
Zamislite da se dopusti gradnja na negrađevinskim česticama koje su veće od 5000 m2, uz uvjet da to nisu zaštićena područja. Da je na njima izgrađenost samo tri posto, uz mogućnost izgradnje prizemlja, kata i visokog potkrovlja. Takva odluka pokrenula bi razvoj manje razvijenih područja u okolici Dubrovnika, manje parcele bi se okrupnile, velike iskoristile, a prostor bi se urbanistički sačuvao.
Time bi se pridonijelo cjelokupnome gospodarskom napretku dubrovačkoga kraja, a posebno turizmu. Građevine koje bi se izgradile na takav način mogle bi se koristiti u turističko-ugostiteljske svrhe, kao obiteljska gospodarstva, kuće za odmor ili kuće za život i povremeni turistički najam.
Talijanska Toskana i francuska Provansa izvrsni su primjeri spomenutoga pristupa. Istra u tome smjeru ide već godinama, dok mi još uvijek prvenstveno živimo od Grada.
Autor: Goran Pikunić
Copyright © 2024. Libertas homes, Sva prava pridržana
Ova web stranica koristi kolačiće i slične tehnologije kako bi vam pružila najbolje korisničko iskustvo, uključujući personalizaciju oglašavanja i sadržaja. Postavke kolačića možete podesiti u svojem web pregledniku. Klikom na 'Prihvaćam', pristajete na korištenje kolačića.